Projekat: Romkinje i Romi u Srbiji: Koliko se osećaju bezbedni?
26Feb2014

Evropa: Himna strahu  

Populističke antievropske stranke jačaju u EU usled mera koje je donosila za rešavanje krize, iako za nju nije odgovorna. Uprkos svim slabostima, koje su normalne budući da je reč o Uniji u kojoj se odluke donose konsenzusom 28 članica, ujedinjena Evropa lakše će odgovoriti na brojne izazove sa kojima se suočavaju zemlje članice, od klimatskih promena i energetske zavisnosti od inostranstva, preko starenja stanovništva do konkurencije u vidu velikih tržišta poput Rusije, Kine i Brazila i terorističkih pretnji u svetu. Oni koji dovode u pitanje evropske integracije nemaju ni predloge kojima bi odgovorili na probleme i strahove na kojima grade popularnost ni šanse da dobiju većinu mesta u Evropskom parlamentu na izborima koji se održavaju u maju. Zato ne treba isključivo populistima ostaviti da se pozivaju na strahove. Tradicionalne političke snage u Parlamentu, pored konstruktivne vizije problema, ne treba da beže ni od ukazivanja da je narastajući populizam opasan.
Kriza brine mnoge građane, ali EU za nju nije odgovorna 
Narastajući populizam ugrožava zaštitu koju pruža ujedinjenje Evrope 
Monetarna unija pruža još jedan simboličan primer zaštitničke logike koja se primenjuje u Evropi. Kao što je istakao Žak Delor, evro je zaštitio zemlje članice, između ostalog od posledica sopstvenih gluposti. Evropa tako štiti od prekomernih finansijskih špekulacija između državnih valuta, kao i od strašnih posledica sukcesivnih ratova valuta. Uostalom zbog toga građani svih zemalja zone evra pružaju većinsku podršku monetarnoj uniji; njima je draže da, čak i protiv svoje volje, prihvate prava i obaveze vezane za zajedničku valutu, nego da se okrenu ka rizičnoj mogućnosti povratka na nacionalnu valutu. Malo Evropljana bi evru posvetilo "himnu ljubavi", ali se bi takođe tek malobrojni poveli za devizom "poljubi ili ostavi". 
Imidž evropskog prostora slobodnog kretanja u javnosti je mnogo složeniji. On u načelu uživa podršku, čak u tolikoj meri da se smatra jednim od ključnih elemenata pripadanja EU, ali često se i kritikuje zvog nekih posledica, na primer nelojalne socijalne konkurencije i delinkvencije za koju su odgovorni stranci. Neophodno je suočiti se s tim pretnjama, na primer boljim ograničenjima za slanje radnika na rad u inostranstvo ili jačanjem saradnje u policiji i pravosuđu. Ukoliko bismo se nadahnuli primerom Švajcarske koja je nedavno o tome glasala i revidirali načelo slobodnog kretanja, to bi imalo veoma negativne posledice. Šta bi se na primer dogodilo sa 300.000 rezidenata Francuske svih nivoa koji svakog dana odlaze da rde u drugu članicu EU (a samo 11.000 stranih rezidenata dolazi u Francusku?). Kada je reč o stalnim kontrolama na granicama, one nisu pokazale da su korisne u zemljama poput Velike Britanije, koja je i sama žrtva delinkvencije za koju su odgovorni stranci; jedino je izvesno da te kontrole svakog dana opterećuju stotine hiljada putnika, prevoznika i radnika koji nemaju da prijave ništa osim vremena koje su izgubili bez ikakvog razloga. 
Kampanja za izbore za Evropski parlament prirodno treba da dovede doisticanja mogućnosti i dorpinosa koje je donelo izgradnje ujedinjene evrope u pozitivnom svetlu, na primer u pogledu privrednog rasta i zapošljavanja, kao i razmene ljudskih resursa. Međutim, ne treba isključivo "populistima" ostaviti da se pozivaju na strahove, jer rast populista i sam predstavlja neefikasan odgovor i još jednu pretnju za Evropljane.
Autor: Iv Bertonsini (Yves Bertoncini), direktor Naše Evrope - Instituta Žak Delor
Foto: Naša Evropa - Institut Žak Delor (Notre Europe - Institute Jacques Delors), EUractiv
(na fotografiji: Iv Bertonsini) 
EUractiv